Poruka vrhovnog iranskog lidera povodom ovogodišnjeg hadždža: Jedinstvo-obavezujuće dobro za muslimane/ Dužni smo savjetovati one koji rade s neprijateljem/ Trenutni poredak na rubu uništenja

Vrhovni iranski lider, ajatullah Sejjid Ali Hamenei, povodom ovogodišnjeg hadždža, koji se održava u posebnim okolnostima zbog pandemije koronavirusa, uputio je značajnu poruku koju prenosimo u cijelosti:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat na Muhammeda (s.a.v.a) i  njegovu čistu porodicu, odabrane ashabe i one koji ih slijede do Sudnjeg dana,

Vrijeme hadždža, koje je uvijek bilo vrijeme osjećaja veličine i grandioznosti islamskog svijeta, ove godine je popraćeno tugom i žalom vjernika, osjećajem razdvojenosti i neuspjeha zaljubljenika. Srca se osjećaju usamljeno zbog usamljenosti Ka'be, a „Lebbejke“ onih koji su ostali kod kuća miješa se sa suzama i uzdasima.

Ta razdvojenost je kratkotrajna, a uz Božiju pomoć, neće dugo potrajati, a pouka koju nam nosi jeste da cijenjenje velike blagodati hadždža mora ostati trajno, i osloboditi nas od nemara. Tajnu veličine i moći islamskog ummeta u okupljanju velikog broja različitih vjernika oko Ka'be i u haremu Poslanika (s.a.v.a), i imama u Bakiju, ove godine trebamo osjetiti snažnije nego prije i razmišljati o njoj.

Hadždž je jedinstvena obaveza među islamskim dužnostima, poput cvijeta sa stotinu, kao da se u njoj obnavljaju svi važni lični i društveni, zemaljski i nebeski, historijski i svjetski aspekti vjere.

U njemu je duhovnost, ali bez povlačenja, osamljivanja i udaljavanja od drugih. U njemu je okupljanje, ali daleko od sukoba, loših riječi i loših namjera. S jedne strane, duhovni užitak u dovama i zikru, s druge strane bliskost i povezivanje s ljudima.

Hadžija jednim okom gleda na svoju drevnu povezanost s historijom, s Ibrahimom, Ismailom i Hadžerom, s Božijim Poslanikom tokom pobjedonosnog ulaska u Mesdžidu-l-Haram, i skupinom vjernika s početka islama, a drugim okom veliki broj vjernika svog vremena, od kojih svaki može biti ruka za saradnju i hvatanje za Allahovo uže.

Razmišljanje o fenomenu hadždža, kod hadžija stvara uvjerenje da mnogi ideali i želje koje vjera ima za čovjeka, ne mogu biti ostvareni bez zajedništva, uzajamne nadogradnje i saradnje svih vjernika. Samo u tom slučaju spletke neprijatelja i dušmana ne mogu stvoriti značajne teškoće na tom putu.

Hadždž je manifestacija moći naspram arogantnih koji su centar nemorala, nepravde, ugnjetavanja slabijih i pljačke. Danas su i tijelo i duša islamskog ummeta napaćeni od njihovog nasilja i zla. Hadždž je predstava tvrdih i mehkih kapaciteta ummeta.

To je priroda, duh i dio najvažnijih ciljeva hadždža. Zato je rahmetli Imam Homeini hadždž nazvao „Ibrahimski hadždž“. Zato, ukoliko oni koji upravljaju hadždžom sebe smatraju slugama dvaju časnih harema, trebaju mu se iskreno predati, a umjesto zadovoljstva američke vlade, odabrati Božije zadovoljstvo. Tako bi mogli riješiti velike probleme islamskog svijeta.

Danas, kao i uvijek, i više nego prije, obavezujuće dobro za islamski ummet nalazi se u jedinstvu, jedinstvu koje bi pred neprijateljskim prijetnjama stvorilo jedinstvenu ruku; kriknulo poput groma na utjelovljenog šejtana – agresorsku Ameriku i njenog psa u lancima – cionistički režim; i hrabro poturilo prsa naspram siledžijstva.

To je značenje Božije naredbe: „I svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjavajte“. Mudri Kur'an islamski ummet opisuje u okviru „gordi prema neprijateljima, a samilosni među sobom. On od njega očekuje „I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju“, „A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike“, „borite se protiv kolovođa bezvjerstva“, „s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte“. A kako bi jasno odredio neprijatelja, naređuje: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone“.

Ove važne i odlučujuće naredbe nikada ne smiju biti izostavljene iz misaonog i vrijednosnog okvira nas muslimana i ne smiju se zaboraviti.

Danas su, više nego ikada, uslovi za tu temeljnu promjenu dostupni ummetu i eliti kojoj je stalo i koja promišlja. Danas je islamsko buđenje u značenju pažnje muslimanske elite i omladinaca prema vlastitim misaonim i duhovnim posjedima neporeciva istina. Danas su liberalizam i komunizam, koji su u proteklih sto, i proteklih pedeset godina, smatrani najistaknutijim plodovima zapadne civilizacije, u potpunosti izgubili svoj sjaj, i pokazali svoje neizlječive mahane. Poredak zasnovan na jednom od njih je urušen, a poredak zasnovan na drugom se suočava s dubokim krizama te je na pragu urušavanja.

Ne samo da je danas kulturna paradigma zapada, koja je od samog početka nastala na ružnoćama i sramoti, pokazala svoj neuspjeh i nemoral, već su to učinile i politička i ekonomska paradigma zapada, odnosno demokratija s novcem, klasnom bogaćenju i diskriminacijom u svom centru.

Danas nije malo mislioca u islamskom svijetu koji uzdignute glave i ponosno dovode u izazove sve misaone i civilizacijske tvrdnje zapada, i otvoreno pokazuju islamske zamjene za njih. Danas su čak i neki mislioci sa zapada, koji su ranije umišljeno proglašavali liberalizam za kraj historije, primorani povući svoje tvrdnje i priznati svoju teorijsku i praktičnu izgubljenost.

Osvrt na američke ulice, ponašanje američkih državnika prema svom narodu, na duboki jaz među klasama u toj zemlji, na niskost i ludost onih koji su odabrani da vode tu zemlju, na strašni rasizam u njoj, na okrutnost službenika koji osobu koja nije počinila krivično djelo hladnokrvno ubiju mučenjem na ulici, na oči prolaznika, otkriva dubinu moralne i društvene krize zapadne civilizacije i nered i neispravnost njene političke i ekonomske filozofije.

Postupanje Amerike prema slabijim narodima je uvećana verzija postupanja onog policajca koji je stavio svoje koljeno na nebranjenog Crnca, i pritiskao toliko dok on nije pustio dušu.

Druge zapadne vlade, svaka u svojoj mjeri i mogućnostima, primjeri su tog katastrofalnog stanja.

Ibrahimski hadždž je grandiozna islamska manifestacija naspram modernog neznanja, poziv u islam i simbolična predstava života u islamskom društvu. Društvo kojeg je suživot vjernika u stalnom kretanju oko osovine tevhida najbolji simbol, udaljavanje od sukoba i agresije, udaljavanje od diskriminacije i beneficija za povlaštene, udaljavanje od nemorala i zagađenja neophodan uslov. Gađanje šejtana i izražavanje mržnje prema višebošcima, izmiješanost sa siromašnima, pomoć nevoljnicima i visoko držanje Božijih simbola, ubrajaju se u njegove glavne dužnosti, a postizanje javnih interesa i dobara, zajedno sa sjećanjem na Boga i zahvalom Njemu, i robovanje Bogu, srednjeročni i konačni ciljevi.

To je okvirna slika islamskog društva u ogledalu Ibrahimskog hadždža, a njeno poređenje sa stvarnošću hvalisavih zapadnih društava, ispunjava srce svakog marljivog muslimana željom, trudom i borbom za dostizanje takvog društva.

Mi, iranski narod, pod vodstvom rahmetli Imama Homeinija, krenuli smo stazom te volje i želje, i uspjeli smo. Ne tvrdimo da smo uspjeli ostvariti sve ono što znamo i volimo, ali tvrdimo da smo na ovom putu uspjeli mnogo, i uklonili brojne prepreke. Blagoslovom povjerenja u kur'anska obećanja, naš korak je ostao stabilan. Najveći šejtan bandit ovog vremena, odnosno američki režim, nije nas uspio uplašiti ili poraziti svojim smicalicama i prevarama, ili zaustaviti naš materijalni i duhovni napredak.

Mi sve muslimanske narode smatramo svojom braćom, a prema nemuslimanima koji nisu ušli na front sukoba postupamo s dobrotom i pravednošću. Tuge i nevolje muslimanskih društava smatramo svojim nevoljama i nastojimo ih otkloniti. Pomoć potlačenoj Palestini, briga za ranjeni Jemen kao i za muslimane kojima se čini nepravda na bilo kojoj tački na svijetu, za nas je uvijek značajna.

Savjetovanje čelnika nekih muslimanskih zemalja smatramo svojom dužnošću, državnika koji umjesto oslanjanja na svog brata muslimana, traže utočište u zagrljaju neprijatelja, a radi kratkotrajne lične koristi podnose neprijateljsko siledžijstvo, i jeftino prodaju nezavisnost i čast svog naroda. Onih, koji priznaju opstanak okupatorskog i nasilnog cionističkog režima, i javno i tajno mu pružaju ruku prijateljstva. Njih savjetujemo i upozoravamo na gorke posljedice takvog postupanja.

Prisustvo Amerike u regionu Zapadne Azije smatramo na štetu naroda ove regije i uzrokom nesigurnosti, uništenja i zaostalosti zemalja. U vezi s trenutnim dešavanjima u Americi i antirasističkim pokretom, naš odlučan stav je podrška narodu i osuda okrutnih postupaka diskriminatorne vlade te zemlje.

Na kraju, upućujem selame i salavate Bakijatallahu (Imam Mehdiju), odajem počast rahmetli Imamu Homeiniju i čistim dušama šehida, a od Uzvišenog Allaha dž.š. tražim siguran, primljen i blagoslovljen hadždž u bliskoj budućnosti za islamski ummet.

Neka je selam na dobre Božije robove,

Sejjid Ali Hamenei,

28. 7. 2020.